Recenzija // John Green: U traganju za Alaskom
"Kad odrasli vele "Adolescenti misle da su neuništivi" s onim ljigavim, glupim smiješkom na licu, oni i ne shvaćaju koliko su u pravu. Mi nikad ne smijemo ostati bez nade zato što se nikad ne smijemo nepopravljivo slomiti. Mi vjerujemo da smo nepobjedivi zato što to doista i jesmo. Mi se ne možemo roditi, kao što ne možemo ni umrijeti. Kao i svaka energija, i mi možemo samo mijenjati oblik i veličinu manifestacije."
***
Nema pojma da će ondje upoznati Pukovnika - nad prosječno pametnog tipa s kojim će dijeliti sobu, Takumija - niskog azijca koji zna repati, i Alasku, curu koja će mu promijeniti život. Svi oni pomoći će mu pobjeći iz monotonije njegovog života, pokazati mu što znači prijateljstvo i upoznati ga s čarima života u skoro nepodnošljivo toploj Alabami.
Miles će se ondje po prvi put suočiti s mnogim problemima - od kazni zbog pušenja do skorog utapanja, pa i do prve prave zaljubljenosti.
***
Evo mene opet, napokon sa novom recenzijom. Dakle, škola, testovi i stres zbog ocjena mi baš i ne ostavljaju mnogo vremena za čitanje, i već jako dugo vremena jedina stvar koju sam čitala bili su sastojci žitnih pahuljica. Ipak, neki dan sam napokon dospijela do knjižnice i nakon nekoliko minuta pregledavanja polica, naišla sam na tu knjigu.TU KNJIGU. Toliko sam vremena čekala da dođe u knjižnicu i sad mi je napokon bila u rukama. Tiho sam zaskvičala (zbog čega me prijateljica pogledala kao da imam ozbiljnih problema) i odmah je stavila sa strane kako je mi je netko ne bi okrutno oteo kada svrnem pogled.
Došla sam doma, zatvorila se u sobu i potpuno ignorirala onaj glasić koji mi govori da moram učiti za taj glupi test iz matematike (možda stvarno imam problema).
Ova knjiga je prije svega nevjerojatno napisana i iako je to prva knjiga koju je Green ikada napisao ja mislim da mi je njegova najdraža.
Nakon prvih 50 stranica, još uvijek ni blizu nije bilo nekakvoj akcijskoj radnji ili barem malo uzbudljivijem djelu, ali ja sam još uvijek jedva čekala svaku iduću rečenicu - dijalozi puni humora, opisi zbog kojih se osjećate kao da ste dio knjige i naravno, tipično Greenovski, teška tema.
Na početku svakog poglavlja prvog dijela knjige stoji odbrojavanje, Ne znamo što se nalazi na stranici na kojoj odbrojavanje dolazi do nule. Ne znamo ni što se nalazi nakon te stranice, ali točno se osjeća da to ne može biti ništa dobro.Ipak, pokušavamo se uvjeriti da je to možda broj dana koje Miles mora pričekati dok ne upozna curu svojih snova ili dok se ne sprijatelji s nekim koji će ga povesti u novi život pun avantura.
Mhm, da, sigurno.
Kobni događaj je, napokon saznajemo, smrt predivne, pametne, zgodne i tragično nesretne Alaske.
I što se događa nakon?
Toliko knjiga ima tužan završetak, toliko njih završava smrću, no ne govore o tome što se dogodilo nakon, što je bilo sa ljudima koji su tu osobu voljeli.
E pa upravo je to ono o čemu se Green usudio govoriti u ovoj knjizi i upravo je to ono što ju odvaja od tipičnih romana o neshvaćenom tinejdžeru koji se na sve buni, a zapravo mu ništa ne fali.
Roman je odličan, i stvarno, jedan od onih o kojima ćete razmišljati i danima nakon čitanja, barem ja jesam.
Također, najavljena je filmska adaptacija ove knjige koja bi u kina trebala izaći u siječnju 2016 (nadajmo se samo da će biti sličnija adaptaciji Greške u našim zvijezdama nego Gradovima na papiru).
Na početku svakog poglavlja prvog dijela knjige stoji odbrojavanje, Ne znamo što se nalazi na stranici na kojoj odbrojavanje dolazi do nule. Ne znamo ni što se nalazi nakon te stranice, ali točno se osjeća da to ne može biti ništa dobro.Ipak, pokušavamo se uvjeriti da je to možda broj dana koje Miles mora pričekati dok ne upozna curu svojih snova ili dok se ne sprijatelji s nekim koji će ga povesti u novi život pun avantura.
Mhm, da, sigurno.
Kobni događaj je, napokon saznajemo, smrt predivne, pametne, zgodne i tragično nesretne Alaske.
I što se događa nakon?
Toliko knjiga ima tužan završetak, toliko njih završava smrću, no ne govore o tome što se dogodilo nakon, što je bilo sa ljudima koji su tu osobu voljeli.E pa upravo je to ono o čemu se Green usudio govoriti u ovoj knjizi i upravo je to ono što ju odvaja od tipičnih romana o neshvaćenom tinejdžeru koji se na sve buni, a zapravo mu ništa ne fali.
Iako knjiga govori o dosta jednostavnoj temi - mladiću koji po prvi puta napušta roditeljski dom i upoznaje curu za koju misli da mu je suđena, Green govori o puno težim stvarima. O traumama iz djetinjstva, o pritisku koji na tinejdžere stavljaju odrasli, o tome koliko je lako činiti se savršeno sretan, a biti slomljen iznutra. Knjiga se vrti oko zadnjih riječi Simona Bulevara - "kvragu, kako ću ikad izaći iz ovog labirinta", a Miles niti zna tko je Bulevar, niti o kakvom labirintu govori no što vrijeme više prolazi, to on češće razmišlja o njemu - o značenju labirinta, o "velikom možda" i o tome kako zapravo ista stvar brine svih.
Jedino što bih ovoj knjizi mogla uzeti za zlo (a čak ni to nije toliko loše) jest da vidim kako John Green jako često neke karakteristike jednostavno seli iz jednog lika u drugi pa su mi se Quentin iz Gradova na papiru i Miles iz Traganja za alaskom činili čak malo i previše slični. Također sam vidjela da se mnogi ljudi bune kako im roman nije sjeo zato jer su likovi prenapuhani - jer se autor previše trudio da budu jedinstveni, no moram priznati da ja to nisam uopće primijetila za čitanja,Roman je odličan, i stvarno, jedan od onih o kojima ćete razmišljati i danima nakon čitanja, barem ja jesam.
Također, najavljena je filmska adaptacija ove knjige koja bi u kina trebala izaći u siječnju 2016 (nadajmo se samo da će biti sličnija adaptaciji Greške u našim zvijezdama nego Gradovima na papiru).