Fairy in a library

"Život šesnaestogodišnjeg Jacoba teče posve mirno te se u njemu ne događa ništa neobično što bi zaokupilo čitateljevu pozornost, sve dok ga ne zadesi strašna i iznenadna djedova smrt. Pokušavajući odgonetnuti prilično sumnjive okolnosti pod kojima se ona zbila, u ruke mu dospije tajnovito pismo koje ga odvodi na daleki velški otok gdje otkriva ruševine doma gospođice Peregrine za čudnovatu djecu.

Ljudi moji, koja knjiga.
Kažu "ne sudi knjigu po koricama", iako sa ovakvom naslovnicom i to se može ignorirati. Jeziva, zanimljiva, pamtljiva - naslovnica ove knjige savršeno prikazuje ono što se između korica nalazi.
Nevjerojatna priča koja čitatelja drži prikovanim za knjigu sve do samoga kraja popraćena je i jezivim fotografijama koje priči daju taj zadnji detalj.
Pročitala sam knjigu u jednom dahu, smijala sam se i bojala, srce mi je kucalo kao ludo većinu vremena.
Ovaj akcijski roman sa elementima horora i fikcije bio je baš ono što mi je trebalo nakon nekoliko "dubokih" ljubavnih romana koje sam, još uvijek ne znam zašto, dobrovoljno čitala i nesretnog Šenoe kojeg sam čitala zato jer je u utorak lektira (znači, strašno).  Roman je obavijen velom mističnosti i magije, tajanstven i uzbudljiv, jednostavno , knjiga koju se ne smije propustiti.
Ali, ne staje sve samo na dobroj radnji. Koliko sam knjiga sa dobrom idejom za radnju, ali lošim pisanjem pročitala, na sreću, ovo nije jedna od tih.
Ono što me se stvarno dojmilo ipak nisu poetični opisi ili stvari koje inače navodim pod "odlično pisanje" (iako ni toga ne fali) već autorova originalnost, neki sarkazam koji se osjeća u mnogo dijelova knjige, humor u najobičnijim, čak pomalo glupim šalama koje su mene odmah kupile.
Da navedem i nekoliko primjera:
"Posljednje popodne onog vremena "prije" proveo sam sastavljajući repliku Empire State Buildinga u omjeru 1:10000 i to od kutija pelena za odrasle"
"Nebo je bilo boje svježe masnice"
"Sviđa mi se izgleda Djeda Mraza beskućnika" šapnuo sam tati, "Ne može to svatko nositi, pravi je trendseter."

U rujnu ove godine izlazi i filmska adaptacija ove knjige u režiji Tima Burtona, čovjeka koji je valjda jedini koji bi cijeli doživljaj ove knjige mogao prenijeti na filmsko platno (držimo fige da uspije)

Znate ono, izvučete nasumičnu knjigu s police, ovo je već tisućita, sve vam se čini dosadno, sažeci nisu obećavajući, sve dobro ste pročitali... I onda jednostavno odustanete i uzmete prvu knjigu koja vam dođe pod ruku. Najčešće to ne završi baš najbolje, ali ponekad, kao da je sudbina htjela da se vaša ruka nađe na toj knjizi, zapadne vas knjiga koja vas ostavi bez daha i zbog koje se, na kratko vrijeme, izgubite iz realnosti.
E pa, to se dogodilo meni onoga dana kada sam iz knjižnice izašla sa knjigom koja ima naslovnicu koja navješćuje glupu patetičnu tinejđersku knjigu o veseloj djevojci i lošem dečku te nesretnoj ljubavi (lil sam to možda samo ja?) Više-manje, ova knjiga izgledala je kao sve što ne želim pročitati. Ipak, u izreci "Ne sudi knjigu po koricama" ima istine. Knjiga se zvala "Bez kočnice" spisateljice Sare Dessen.

....Ili bolje rečeno knjige koje uporno odbijam pročitati iako mi strpljivo sjede na polici, netaknute.
Nije da ih ne želim pročitati, samo "nemam vremena" ili "mi nisu sjele"  ili bilo koje od ostalih glupih izlika koje sama sebi prodajem, znajući da nisu istinite.
Pa, idemo redom -

1. Prva na popisu je zapravo trilogija koju govorim da ću pročitati već puno previše vremena, legendarni Gospodar Prstenova.
Da, pogledala sam filmove, i pročitala sam Hobbita, ali jednostavno, svaki puta kada uzmem ovu knjigu u ruke, neka druga mi odvrati pozornost i tako ta nesretna knjiga čeka sa post-itom zalijepljenim na pedesetoj stranici jer je to najduže do čega sam došla.
Kunem se pročitati ću ju ovo ljeto.

2. Prijevremeni izbori od J.K. Rowling, knjigu koju sam dobila kao poklon i koja mi tako lijepo izgleda na polici, no nažalost, nikako da je s te police skinem (oznaka za čitanje zaglavila je na 79 stranici, knjigu imam već nekih godinu dana)

3. Nastavak Različite iliti Divergent spisateljice Veronice Roth - "Pobunjena"
Da budem iskrena ovu knjigu ni ne namjeravam pročitati. Prvi sam dio pročitala prije dvije godine i to englesku verziju koja mi je bila odlična, no onda sam "slučajno" saznala sve što će se dogodili u nastavcima  i odlučila da neću na to trošiti vrijeme (slaba sam na spoilere, samokontrola mi je nikakva). Da ne spominjem da ja hrvatski prijevod ove knjige grozan...

4. Heroes of Olympus. Pročitala sam Riordanovu prvu seriju knjiga "Percy Jackson and the Olympians" dijelom na hrvatskom, dijelom na engleskom (jer je kod nas samo polovica serijala prevedena, strašno) i apsolutno se zaljubila u način na koji je Grčka mitologija ukomponirana u naš svijet, pa sam za rođendan uspijela nagovoriti brata da mi kupi box set prva tri dijela iduće serije (koja je na neki način nastavak prve) i sada mi od  Kolovoza na polici stoje te tri predivne knjige, čekajući da ih ja napokon počnem čitati. Ipak, pred nekih pet mjeseci sam počela i stala na 237. stranici prve knjige. Bolje išta nego nišla.

5. I zadnje, ali ne i manje važno, serijal Aprilynne Pinks "Krila" od kojeg sam pročitala prva dva dijela i onda jednostavno zaboravila na nastavke. nemam pojma kako se to događa, valjda imam jako kratki attention spam (što je najgore priča mi se sviđala!).

Možda ću sada, čisto zbog grižnje savjesti, napokon pročitati neke od ovih naslova, ali tko zna?
Hvala na čitanju :D