***

Glavna junakinja je Auden, osamnaestogodišnjakinja koja stoji čvrsto na zemlji. Ona zna što je njoj u životu bitno, ne gubi vrijeme na izlaske, dečke ili prijateljice. Ona uči kako bi mogla upisati fakultet na kojem će učiti još više. Upravo je tako provela svoje tinejđerske godine, i apsolutno ništa joj nije falilo. Sve dok jednog dana ne dobiva paket koji joj je poslao njen brat za vrijeme svoga putovanja po Europi. Bio je to poklon, okvir za slike sa natpisom "najljepša sjećanja" na koji je Auden gledala sa užasnim gađenjem. Ipak, baš kako je njen brat namjeravao, taj poklon bacio joj je "bubu u uho" te se ona našla kako razmišlja o tome kako čak i da želi, ne bi imala ništa za staviti u taj okvir. I u trenutku kada je to shvatila odlučila je napraviti nešto po prvi puta u životu - uzeti rizik. Odlučila je provesti cijelo ljeto sa svojim ocem i njegovom novom, mladom i, za Auden, nevjerojatno iritantnom ženom u njihovoj kući na moru.

I tom se odlukom Audin život promijenio, ne odmah, ne drastično, već je polako, komadić po komadić, počela nadoknađivati sve što je propustila.

***

Kada sam razmišljala kako da opišem ovu knjigu, nisam se mogla sjetiti kojim da ju riječima izdvojim od ostatka knjiga koje sam pročitala i koje su mi se svidjele, a da pripadaju ovom žanru. Jedan pridjev koji mislim da joj savršeno odgovara je "osvježavajuća". Da, ovo je YA knjiga koja ima ljubavnu priču i djevojku koja je drukčija (toliko govorim kako ne volim takve knjige, a čini se da su one jedine o kojima zapravo pišem na ovom blogu), ali ona je ujedno mnogo, mnogo više. Ovo je, prije svega, knjiga sa odličnim likovima. Mislim da ne postoji osoba koja je u stanju pročitati ovu knjigu bez da barem u jednom liku ne uoči osobu koju poznaje. Likovi su jako dobro karakterizirani, te ih polako kroz knjigu upoznajemo. Čak i one sporednije. Knjiga jasno prikazuje kako nitko nije onakav kakav se čini na prvi pogled, svi imaju više slojeva i glupo je odmah ih staviti u tu jednu kutiju sa jasnom oznakom. Auden je sklona osuđivanju, odrasla je uz majku koja je svih koji nisu baš poput nje odmah označivala kao manje vrijedne, te se, željna majčinog odobravanja pretvorila u njenu malu kopiju. Njoj nije jasno kako netko tko živi u ružičastom i voli modu može čitati Shakespeara, ili kako netko kome su nokti uvijek sređeni i frizura na mjestu može biti odličan u vođenju posla. Ipak, polako uči te postaje mnogo otvorenija prema drugima.

Što se tiče pisanja, na jednom sam reviewu na Goodreads-u pronašla savršen izraz - " every i is dotted and t crossed writingwise".